Rusija jača, led se topi: Zašto je Arktik slaba točka Zapada?

Iako se većina europskih saveznika nije slagala s agresivnom arktičkom politikom američkog predsjednika Donalda Trumpa, čini se da se ipak slažu s osnovnom porukom: Arktiku je potrebna posebna pozornost – i to hitno. Problem je u tome što Europi nedostaju i doktrine i vojne sposobnosti potrebne za provedbu takve politike.

Na vojnoj razini Arktik je ključan za obranu sjevernog Atlantika, osobito s obzirom na to da ruska Sjeverna flota nadmašuje NATO-ove kapacitete u toj regiji, piše Euronews.

„Kada govorimo o obrani Ujedinjenog Kraljevstva, posebno je važan prolaz Grenland–Island–Ujedinjeno Kraljevstvo“, rekao je za Euronews Anthony Heron, istraživački suradnik Arktičkog instituta. „Svaka neprijateljska sila ili vojska koja bi se približila Ujedinjenom Kraljevstvu vrlo će vjerojatno doći iz arktičke regije.“

Praćenje tog prostora, dodaje, ovisi o stalnoj situacijskoj svijesti nad golemim, rijetko naseljenim i okolišno neprijateljskim područjem.

Ispod leda infrastruktura

Ta svijest ne odnosi se samo na vojne prijetnje. Ispod leda nalazi se infrastruktura na kojoj počivaju suvremena gospodarstva: podmorski kabeli i energetski vodovi koji prenose ogromne količine podataka između Europe i Sjeverne Amerike, a koji su atraktivne mete za špijunažu i sabotažu.

Među drugim planiranim arktičkim kabelskim projektima su Far North Fiber, koji bi trebao povezati Japan i Europu preko Sjeverozapadnog prolaza, te Polar Connect, čiji je cilj osigurati sigurnu i otpornu povezanost Arktikom prema Aziji i Sjevernoj Americi.

„Situacijska svijest i sposobnost praćenja podmornica na Arktiku ključni su za zaštitu tih podmorskih kabela i energetskih vodova“, rekao je Heron. „Njihovo presijecanje bilo bi katastrofalno za gospodarstvo.“

Klimatske promjene otvaraju i nove pomorske rute kroz Arktik, koje bi znatno skratile vrijeme prijevoza u usporedbi sa Sueskim i Panamskim kanalom. No istodobno donose i novu razinu strateškog nadmetanja.

Rusija će, smatra Heron, vjerojatno proširiti svoju vojnu prisutnost kako bi zaštitila te plovne putove, čime se dodatno povećava ulog NATO-a ako ne reagira.

„Ako ostanemo po strani i propustimo priliku“, upozorava, „to bi moglo izazvati ozbiljne gospodarske poremećaje.“

Problem sposobnosti

Unatoč rastućoj važnosti regije, arktički položaj NATO-a i dalje je neujednačen i uvelike se oslanja na Sjedinjene Države – a Grenland je dobar primjer toga.

„Kada govorimo o Grenlandu, uglavnom govorimo o američkoj prisutnosti, ponajprije kroz satelite“, rekao je Heron, iako je otok „iznimno povoljno smješten za situacijsku svijest i rano otkrivanje prijetnji“, osobito za praćenje ruskih kretanja kroz GIUK-prolaz.

Takva ovisnost naglašava širi strukturni problem.

Iako su Danska, Švedska i Norveška desetljećima ulagale u snage za djelovanje u hladnim uvjetima – a NATO-ov vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u Europi nedavno je njihove sposobnosti opisao kao „iznimne“ i „jedinstveno pozicionirane za jačanje sjevernog krila NATO-a i arktičke sigurnosti“ – drugi europski saveznici zaostaju.

„Susjedne arktičke države, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo i Francusku, nemaju posebnu arktičku doktrinu“, ističe Heron.

Još je važnije to što desetljeća nedovoljnog ulaganja znače da NATO trenutačno ima vrlo malo suvremenih sposobnosti raspoređenih na Arktiku, a jednostavno preusmjeravanje sredstava iz drugih područja nije moguće zbog ekstremnih uvjeta.

Za razliku od NATO-a, koji nema stalnu cjelogodišnju prisutnost, Rusija raspolaže s oko 30 do 40 specijaliziranih baza i moderniziranih zračnih luka diljem svog arktičkog teritorija.

„Ne može se svaka sposobnost koja funkcionira drugdje jednostavno preseliti na Arktik i očekivati da će ondje raditi“, rekla je za Euronews Verineia Codrean, direktorica strategije u tvrtki Euroatlas, koja surađuje s više europskih vlada i proizvodi napredna autonomna podvodna vozila s autonomijom do 16 tjedana.

Razlog su ekstremna hladnoća, ledeni pokrov i udaljenost, koji ozbiljno narušavaju funkcioniranje sustava – od dronova i senzora do komunikacijske opreme i osnovne navigacije.

Problem ulaganja

Arktik, koji obuhvaća oko 4 % Zemljine površine, nameće ozbiljna tehnička ograničenja.

„Ako pogledate područja poput Grenlanda ili Sjevernog pola, ondje nema stalne infrastrukture“, rekao je za Euronews James Campion, izvršni direktor i suosnivač švedske deep-tech tvrtke TERASi koja razvija 6G tehnologije. „Svaka obrambena snaga koja djeluje na tom području mora sa sobom donijeti svu opremu.“

Čak i uspostava komunikacija može postati velik logistički izazov. Klasični vojni radio-tornjevi zahtijevaju sate za postavljanje i velike timove u teškim uvjetima.

Campionova tvrtka razvija sustav koji kombinira laganu radio-opremu s bespilotnim letjelicama, a koji bi mogla postaviti samo jedna osoba – no riječ je još uvijek o eksperimentalnom rješenju ograničenog dometa. Prva primjena planirana je za ožujak, s ciljem postupnog povećanja dosega sustava.

Hladnoća također skraćuje operativno vrijeme. Mraz može onesposobiti dronove u svega nekoliko minuta, baterije se brzo prazne, a čak i kabeli postaju krti i pucaju.

Alternativa su satelitske usluge koje nude veći doseg, ali imaju vlastite ranjivosti. „Takvi sustavi postaju mete prijetnji“, upozorava Campion, „a ujedno su pod kontrolom trećih strana koje možda nisu usklađene s našim interesima.“

Vrh ledenog brijega

No to je tek vrh ledenog brijega. Izazovi su još veći za sposobnosti potrebne ispod ledenog pokrova. Navigacija u blizini magnetskog pola iznimno je teška, komunikacija je povremena, a izranjanje može biti nemoguće dulje vrijeme zbog leda, objašnjava Codrean.

„Na Arktiku vam ni 24 sata ne znače puno“, kaže ona.

Sustavi koji se drugdje smatraju dugodometnima jedva zadovoljavaju potrebe Arktika, jer se dronovi obično moraju vratiti na površinu ili do senzora kako bi prenijeli prikupljene podatke.

„Ako sredstvo ne može daleko i mora se puniti svaka dva dana, morate ga povući natrag. A kamo ćete ga povući ako je svuda oko vas led? Ako se morate vratiti na početnu točku, domet je vrlo ograničen.“

Nove platforme, poput autonomnih podvodnih vozila pogonjenih vodikovim gorivnim člancima, mogu djelovati tjednima ili čak mjesecima ispod leda, no te su sposobnosti još uvijek u ranoj fazi razvoja.

Prema Codrean, upravo će se ispod leda odlučivati budućnost arktičke sigurnosti, jer će novi kabeli zahtijevati temeljno mapiranje morskog dna.

„Budućnost sigurnosti Arktika odlučivat će se pod vodom, a ne u zraku ili na ledu“, rekla je za Euronews. Europska strateška autonomija, dodaje, „neće se graditi samo diplomacijom, nego trajnim podmorskim sposobnostima“.

Postoje naznake da europske vlade počinju mnogo ozbiljnije promišljati o regiji. Francuska je, primjerice, prošle godine objavila arktičku obrambenu strategiju, što odražava sve veće prepoznavanje dugoročnih vojnih i gospodarskih prednosti Arktika.

No to će zahtijevati teške odluke.

„Surova je stvarnost da će biti potrebna velika ulaganja“, zaključuje Heron. „A to će neminovno značiti preusmjeravanje sredstava s drugih područja, s čime se javnost u zemljama NATO-a možda neće slagati.“